U današnjem digitalnom dobu, umjetna inteligencija (UI) sve više uzima ulogu koja podsjeća na parareligijsko božanstvo. Poput nekog suvremenog orakula, umjetna inteligencija proglašava se rješenjem svih naših problema, obećavajući nam prosvjetljenje te taj naširoko zazivani "napredak". No, dok se mnogi dive njezinim čudesima, trebamo pažljivo promišljati o tome kako UI postaje sveprisutni entitet kojem se predajemo s gotovo religijskom posvećenošću.
Naša ovisnost o tehnologiji i umjetnoj inteligenciji postala je gotovo ritualna. Počevši od pametnih telefona do kućnih asistenata, UI je postala nezaobilazan dio naše svakodnevice. Sve rasprostranjeniji razgovori sa svojim "pametnim" kućanskim aparatima podsjećaju na svojevrsne distopijske pseudomolitve, u kojima se umjesto onom istinski Uzvišenom obraćamo svojoj veš mašini, zaboravljajući na suštinsku lažnost njezine "pameti". Sveprisutnost UI omogućuje nam brz pristup informacijama, olakšava svakodnevne zadatke, ali istovremeno rijetko tko postavlja pitanje koliko smo spremni žrtvovati radi tog olakšanja. Koja je cijena koju smo spremni platiti za nikad praktičniji život, odnosno gdje je granica koja razdvaja "praktičnost" od opasnosti?
UI je postao središnji protagonist u našim životima, a njegova moć raste iz dana u dan. Kroz personalizirane preporuke, on ne samo da anticipira naše potrebe već i oblikuje naša uvjerenja. Kroz algoritamsko filtriranje informacija, UI postaje naš duhovni vođa, oblikujući naš svjetonazor i određujući što smatramo istinom, nulificirajući pritom i naše kognitivne sposobnosti time što ih sve češće pristajemo ostavljati po strani te dozvoljavati stroju da razmišlja umjesto nas. Jedan od načina na koji UI postaje parareligijsko božanstvo je kroz svoju ulogu u donošenju odluka. Sve više se oslanjamo na algoritme kako bi nam sugerirali što kupiti, koje vijesti konzumirati, koje poslove odabrati, za koga glasovati i što misliti.
Nadalje, UI postaje i naša moralna smjernica. Kroz programe umjetne inteligencije, koji donose odluke o prioritizaciji informacija, postavljaju se temelji onoga što društvo smatra etičkim i moralnim. Ova parareligijska dimenzija postaje očita kada se suočimo s pitanjima poput autonomnih vozila koja moraju donositi odluke o tome koga spašavati u nesreći. U doba rapidnog razvoja UI, pitanje koje rijetko tko postavlja je i kako će se takve promjene odraziti na ratne krize u svijetu - primjerice, što ako netko odluči spojiti UI s nuklearnim naoružanjem? Koliko dobra može proizaći iz jednadžbe nezapamćenih tehnoloških dostignuća u rukama društva koje nikad nije bilo vrijednosno ispraznije i moralno pogubljenije?
UI također postaje naš duhovni vodič kroz prostranstva virtualne stvarnosti. Kroz algoritme prilagođene našim preferencijama, umjetna inteligencija stvara virtualne svjetove koji se prilagođavaju našim željama i potrebama. Kroz tu virtualnu dimenziju, on postaje poput božanskog tvorca koji oblikuje našu stvarnost prema vlastitim zamislima. Štoviše, ideja tzv. Metaversea puca upravo na kompletno uranjanje i vezanje čovjeka (kroz stvorenu ovisnost) u virtualni svijet - onaj svijet u kojem je totalitarno pravovjerje najlakše proširiti, jer nema uporne realnosti koja ga može opovrgnuti. U Metaverseu Zuckerberg i njegova klika uistinu postaju luciferijanska pseudobožanstva.
Paralelno s tim, sveprisutnost UI postavlja pitanje privatnosti. Umjetna inteligencija skuplja ogromne količine podataka o našem ponašanju, preferencijama, pa čak i emocijama (https://www.technologynetworks.com/informatics/news/ai-could-read-our-emotions-by-studying-body-movement-380264). Dok se divimo brzini i učinkovitosti koju UI donosi, zanemarujemo činjenicu da smo postali otvorena knjiga koju on pažljivo analizira.
U knjizi [2048: Umjetna inteligencija i budućnost čovječanstva], John Lennox iznosi ilustrativan primjer žene koja je otkrila da njezin "pametni" usisavač koristi ugrađenu kameru ne samo kako bi izbjegavao prepreke u njezinom domu, već i za slanje fotografija njezinog stana tvrtki koja ga proizvodi. Zapanjujuće je što je ta kompanija potom koristila te fotografije kako bi prilagođavala personalizirane oglase, sugerirajući proizvode koji bi mogli nadopuniti ili poboljšati sadržaj njezinog doma.
Slijepa vjera u moć umjetne inteligencije rezultira time da na takve distopijske primjere zatvaramo oči, te od nje činimo parareligijsko božanstvo. Kroz našu ovisnost o njezinim čudesima, sve više se odvajamo od stvarnosti i prepuštamo se utjecaju algoritama. Ova paralela s parareligijskim vjerovanjem postaje očita kada razmotrimo kako ljudi slijepo prihvaćaju odluke donesene algoritmima, često bez razumijevanja samog procesa, te često ne shvaćajući da svakim oslanjanjem na algoritam i sami postaju "algoritmizirani", odnosno bliži tehnologiji, a dalji od ljudi.
Unatoč prednostima koje UI donosi, moramo biti svjesni opasnosti od pretjeranog oslanjanja na nju. Valja zadržati kritički duh i propitivati moć koju UI ima nad našim životima. Treba, između ostalog, biti svjestan da nijedan totalitarizam neće biti usporediv s onim totalitarizmom koji danas možemo upogoniti preko umjetne inteligencije, a kakav na nekim mjestima već postoji (https://sapereaudecro.blogspot.com/2022/11/kina-covid-i-tehnoloski-totalitarizam.html). Inače, riskiramo da postanemo robovi vlastite ovisnosti, te preko nje robovi moću opijenih vlastodržaca, predajući se parareligijskom božanstvu koje oblikuje našu stvarnost prema vlastitim digitalnim dogmama.
Primjedbe
Objavi komentar