Veliki stereoptikon na djelu

Koga zaista zanima problematika suvremenih medija te fenomen sve očitije smjene klasičnih medija novim digitalnim vrstama, savjetujem mu da pogleda jučerašnje gostovanje kandidata za gradonačelnika Tomislava Jonjića na jednom mainstream portalu (poveznica). Nakon što uočimo barem neke od stvari koje od samog početka intervjua naprosto ne valjaju - kao što su dikcija dotičnog novinara i njegova očita pristranost već u prvim minutama razgovora - postat će nam jasnije i kakav je bio cilj organizacije tog događaja, a time, uz pomoć induktivnog zaključivanja, i razlozi općenitog urušavanja klasičnih medija.

Cilj, naime, nije bio onaj kojemu je novinarska struka nekada težila, a koji se može sažeti kao objektivno informiranje javnosti, već režimsko poslušništvo ili pak glasnogovorništvo prevladavajućih ideoloških narativa. Gospodin novinar ovaj razgovor nije započeo s mišlju kako će metodom dijaloga, pa i kritičke diskusije, građanima predstaviti viziju jednog političkog kandidata, već sa željom apologetike svojih apriornih ideoloških stavova. Time je savršeno utjelovio predstavnika onoga što je Richard Weaver nazivao Velikim stereoptikonom masovnih medija; jednim projekcijskim strojem koji kreira sebi podobnu stvarnost i koji teži od suverenih građana načiniti pasivne konzumente alternativne stvarnosti.

U suvremenom društvu ta je propagandna mašinerija nadograđena i očitom degradacijom kvalitete, stoga ne svjedočimo samo aktivnom održavanju ljudskog uma u platonovskoj špilji izgrađenoj na lažima našeg doba već i najjeftinijim taktikama kojima se to nastoji postići. Gospodin novinar tako prvi dio emisije posvećuje svojim povijesno-ideološkim borbama, ponajviše okupljenima oko Drugoga svjetskog rata, da bi na koncu intervjua optužio svoga gosta da previše prebiva u tome vremenu.

Nadalje, ako je suditi po reakcijama samoga gosta, očito je da voditelj toga razgovora nije samo nepristojno i neprofesionalno upadao u riječ prilikom brojnih rečenica s kojima se osobno ne slaže već je i kolutao očima na ono što mu se nije svidjelo. Kako je moguće, pitamo se stoga ponovno, da netko svoj kruh zarađuje novinarskim poslom, a u živom razgovoru ne zna slijediti ni osnovni ljudski bonton, a kamoli stavke koje taj posao zahtijeva?

Mainstream mediji u nekom će se trenutku morati zapitati zašto se događa ta velika mijena - zašto sve veći broj građana odlazi na društvene mreže, na stranice civilnih novinara ili običnih građana kako bi se informirali. Pritom će morati biti iskreni sami prema sebi i spoznati da to nije zato što "našim društvom vladaju teorije zavjere", kako sugeriraju aktualne ponavljajuće mantre, već upravo zato što se novinarstvo kao profesija urušilo.

Može ih tješiti to što novinarstvo ni približno nije jedina profesija niti jedina društvena sastavnica koja polako nestaje u ovom našem dekadentnom dobu. No njihov Veliki stereoptikon, kojim stoljećima oblikuju javno mnijenje, u sebi nosi rastuću pukotinu koju je sve teže pokrpavati, pa čak i kroz mračne metode poput cenzure građanskih glasova na društvenim mrežama kojima svakodnevno svjedočimo.

Ukoliko netko iz tamošnje redakcije kojim slučajem naleti na ovu objavu, ovim ih putem upućujem na čitanje ostalih mojih tekstova na temu Velikog stereoptikona masovnih medija, koje prilažem u komentaru.

#SapereAude