Aerodromizacija društva i nasilje nad privatnošću

Na nedavnom predavanju u sklopu konferencije Svjetskog saveza mladih u Šibeniku rekao sam da globalistički zapadni vlastodršci rade na smjenjivanju demokratskog sustava jednim novim tehnokratskim režimom. Takav režim, po svojoj naravi, neminovno vodi prema transformaciji u punokrvni totalitarizam, pri čemu današnje tehnologije jamče da će totalitarizam našeg doba biti napredniji i sveobuhvatniji nego ikad prije. Način oblikovanja te hiperdigitalizirane nadzorne distopije nazvao sam aerodromizacijom društva.

Aerodromi, kao i sustav letenja općenito, savršen su primjer tehnocentričnog poretka. Tehnologija zračnog prometa danas je nezamjenjiva, no ona je istodobno i potencijalno vrlo opasna. Stoga, kada putujemo zrakoplovom, pristajemo na dubok i detaljan prodor u našu privatnost: dozvoljavamo pregledavanje osobnih stvari u prtljazi, višestruke provjere dokumenata, potpisivanje formulara s najosjetljivijim podacima. Sve to činimo pod prešutnim dogovorom da je tehnologija u čije ime to prihvaćamo dovoljno opasna da takvo ophođenje postaje nužno.

Na aerodromu je tehnologija u središtu, a ljudi su svedeni na komponente jednog strogo reguliranog sustava. Od njih se očekuje poslušnost, uniformnost i izbjegavanje bilo kakvog odstupanja od propisanih procedura. Aerodromizacija društva događa se kada netko takav tehnocentrični model pokuša proširiti na svakodnevni život – na ulice, institucije, pa i u naše domove. Pod krinkom raznih stvarnih i zamišljenih kriza, od javnozdravstvenih ugroza do ratnih prijetnji i klimatskih promjena, od nas se traži da u sve većoj mjeri pristajemo na invazije u našu privatnost; na stalne provjere dokumenata, na minuciozo praćenje našeg digitalnog traga, na snimanje našeg kretanja na ulicama, kao i na dobivanje raznih birokratskih "potvrda" bez kojih nam se onemogućuje normalan život.

Samo nekoliko tjedana nakon što sam izložio koncept tehnokratske aerodromizacije svijeta i upozorio na iznimno opasnu tzv. ProtectEU strategiju Europske unije, čelnici EU-a svoje nove hipernadzorne regulative pokušali su opravdati upravo aerodromskom analogijom. Govoreći o najavljenoj mogućnosti skeniranja svih naših online komunikacija, ustvrdili su, citiram:

"Ako pomislite na mene kako letim – stavim kofer u avion, zatim ga izvadim, a pas njuška nosim li ilegalne stvari – to je isti sustav."

Dakle, nevjerojatno distopijski potezi, koji uključuju i potpunu zabranu enkripcije kao jedine temeljne garancije privatnosti digitalnih komunikacija, opravdavaju se upravo paralelom s aerodromima. Time se, nažalost, savršeno oprimjeruje ono na što sam upozoravao: svijet nije aerodrom i ne bismo smjeli pristajati na njegovu daljnju tehnologizaciju i tehnocentralizaciju, a pogotovo ne od strane ljudi koji danas upravljaju našim društvom. Zabranjivanje enkripcije prije samo nekoliko godina bilo bi sagledavano u okvirima distopijskih sci-fi filmova, a danas se o njemu raspravlja ne samo kao o nečem normalnom već i prijeko potrebnom.

U Kini je već godinama uspostavljen bezpresedanski digitalni totalitarizam, što znači da ovakva upozorenja nisu nikakve "teorije zavjere", nego pokušaj usporavanja našeg približavanja istom modelu. Podsjetimo, čelnici EU-a nedavno su upravo u Kini raspravljali o pitanjima nadzora, monetarne digitalizacije i kibernetičkih regulativa. Ako taj proces ne zaustavimo, nasilje nad našom privatnošću kakvo smo gledali između 2020. i 2023. izgledat će kao kamilica u usporedbi s onim što dolazi.